Šta se nudi prilikom reklamiranja

October 10, 2012 | Posted in Posao | By

CPA ( cost per action ) koji u svom sklopu podrazumeva CPL ( cost per lead  ) i CPO ( cost per order ).

  • CPL – oglašivač plaća kampanju tek kada potencijalni klijent ostavi svoje kontakt podatke ili ispuni kontakt formular.
  •  CPO – oglašivač plaća kampanju tek ukoliko potencijalni klijent izvrši narudžbu putem web stranica odnosno izvrši plaćanje/transakciju.

CPM ( cost per mille ) oglašavanje

  • CPM označava kraticu “cost per mille” odnosno podrazumijeva oblik plaćanja kod kojeg je obračunska jedinica 1.000 prikazivanja bannera.

CPC ( cost per click ) oglašavanje

  • Što je to CPC ili PPC? – pitate se – u biti ista stvar samo PPC označava termin “pay per click”, a CPC termin “cost per click”.

Svi gornji citati su preuzeti sa adrese www.filipvisic.com i linkovi vode do opširnijih tekstova o  reklamiranja na Internetu.
organizacija je pola posla

 

 

 

 

 

 

 

 

Ovo je nešto o čemu treba misliti prilikom reklamiranja,  u stvari samog početka planiranja reklamiranja na sajtovima. Činjenica je da na specijalizovanim sajtovima mesec dana reklamiranja košta koliko i jedan minut na televiziji ili pola stranice u nekom časopisu.

A reklamom na dobrom specijalizovanom sajtu, možete obezbediti nekoliko miliona prikazivanja reklame ljudima koji su zainteresvani za tu oblast. Malo je teže doći do konkretnih inforamacija koji su sajtovi koliko posećeni, jer svakako da su najposećeniji Blic i B92. Na nima se isplati reklamiranje ukoliko prodajete mobilne telefone, jer ih velika većina psetilaca tih sajtova poseduje. Ukoliko prodajete opremu za poljoprivredu, tad bi bilo najbolje da pretražite net sa nekoliko različitih pretraživača i da vidite koji se sajtovi pojavljuju pri vrhu rezultata.

Ali sve to zavisi od vašeg cilja, pa prema tome trebate da odaberete i metod po kojem će vam se prikazivati reklama.

Pročitajte više...

Kako pokrenuti prodaju na Internetu ?

September 23, 2012 | Posted in Posao | By

Drop shipping

 

Jedna slika umesto hiljadu reči. U principu je to veoma jednostavan metod, koji je na Internetu veoma popularan. Međutim zahteva odličnu logistiku i pripremu pre početka rada.

Sistem ide ovako, nađete neku veletrgovinu koja ima uslove koji vama odgovaraju. To bi za početak bilo da isporučuju robu željenog kvaliteta na tačnu adresu. Ovaj deo morate lično proveriti, jer ono što će vam prezentovati i reći u ličnom kontaktu jeste samo med i mleko. U stvarnosti je to malo više zahtevno. Zatim vi ponudite par proizvoda iz njihovog asortimana, po svojim uvećanim cenama. Nađe se zainteresovan kupac koji vam za tu robu plati. Vi potom javljate veletrgovini i pošto im uplatite novac, oni željeni proizvod šalju na adresu kupca. Vi robu plaćate po veleprodajnim cenama, a kupac vama po maloprodajnoj ceni, razlika između te dve cene jeste vaša zarada.

Te vaše uvećane cene su u stvari maloprodajne cene koliko košta takva roba i u prodavnicama. Na taj način se direktno namećete kao konkurenti. Stvar je veoma fleksibilna i ima mnogo varijacija, pa je potrebno više vremena posvetiti pripremama. Na žalost kod nas još nedovoljno rešeno zakonima, pa je cela procedura u pojedinim koracima malo čudna.

Korisni tekstovi na ovu temu

 

Pročitajte više...

Raditi u Srbiji – 2 deo

July 11, 2011 | Posted in Posao | By

Evo nije prošlo mnogo, sad sam već dobio inspiraciju da napišem drugi post na temu kako se i šta radi u Srbiji.

Prvi primer jeste bankarski sistem. Lično imam račune u Komercijalnoj banci i koristim njihov online sistem bankarstva. Uglavnom su dobri, online banking radi kao sat, bez greške. Osoblje je uslužno (bar je tako kod nas u Apatinu ) i rešava veliku većinu problema koji se povremeno jave veoma brzo. Uz to su dobro informisani, šta je u ponudi i pod kojim uslovima, te nude veoma korisne savete. E tu stižemo do onoga uglavnom, jer sam danas bio u banki i ljubazno su mi saopštili da im sistem nije u funkciji. Kratko i jednostavno, džabe ti pare na računu, do njih ne možeš. Sad mogu da kažem da bi bilo najlakše promenuti banku, ali kad čujem iskustva ostalih korisnika, prođe me volja za tim. Podjednako je dobra samo UniCredit Bank. Ali samo podjednako dobra, nikako ne bih mogao reći i bolja od Komercijalne banke, pa tako od eventualnog prelaska nema ništa.

Poenta ovolikog pisanja je, kako da ja normalno radim ili bilo ko drugi, ako sistemi za rad sa novcem ne funkcišu, baš u potpunosti. Ovo nije kritika sad Komercijalne banke, nego uopšte jednog lošeg sistema i prakse, pošto se slične situacije dešavaju i u ostalim bankama. Gde je nastao propust, ko je za to odgovoran, to me ne zanima i ne mogu da kažem. A ako bi se neko potrudio i rešio ovaj problem, olakšao bi život nama ostalima u Srbiji, i to značajno.

Druga stavka kojom ću se pozabaviti u ovom postu jeste tržište nekretninama. Otpilike ide ovako u Apatinu, cene za metar kvadratni novog lokala su 1 500 eura, a lokala ima koliko god želiš, još možeš da biraš poziciju. Bar po toj ceni. Može se naći možda koji lokal i za manju cenu po kvadratu, ali je to retkost. A i lokacije za manju cenu su uglavnom po periferiji. Stvar je u tome da je skoro polovina lokala prazna, ali cene se drže. Tako je i sa kućama, trenutno je kod mene u ulici pet praznih kuća, i jedan prazan plac. Uglavnom su sve na prodaju. I tako je u svim ulicama, u svakoj ima nekoliko kuća na prodaju i to godinama. Ali se slabo trguje, a razlog je cena. Recimo za kuću koja vredi možda  20 000 eura, vlasnik traži 35 000. To je globalni stav. Za kuću za rušenje, na malo većem placu se traži cena od 22 000 eura. To jeste za plac, plus nešto starog građevinskog materijala. I tako to stoji više od 4 godine. A maksimum koji bi mogao dobiti jeste 12 000 eura.

Situacija će biti još drastičnija, pošto će se broj praznih kuća samo povećavati, stari deo populacije umire, a dobar broj mladih koji odu na studije se vraća, zbog loše ekonomske situacije. Sad, verovatno vam je poznato kako prolazi kuća u kojoj niko ne boravi, koja se čak ni ne provetrava povremeno. To samo ruši cenu nekretnine. I umesto da sad dok je konkurencija objekata na prodaju ograničena, prodaju po nekoj ceni, ljudi se odluče da čekaju. A cena će samo ići dole, kako vreme bude prolazilo.

Pročitajte više...

Raditi u Srbiji – 1 deo

July 4, 2011 | Posted in Posao | By

Post koji sam par puta započinjao, ali odustajao na pola pisanja. Onda sam shvatio da je tematika suviše opširna da bi sva stala u jedan post, rešio sam napisati nekoliko postova. Ono raditi iz naslova se odnosi na poslove vezane uz IT sektor.

Recimo da počnem od naplate poslova u Srbiji. Pošto je sad kriza, novac imaju samo državne institucije. Što se tiče cene tu nema problema, eto recimo za ministarstvo trgovine je rađen nedavno sajt, koji je sasvim solidno plaćen. Sasvim je sigurno da se taj novac može i brzo povratiti, uz dobro upravljanje projektom. Pošto u pitanju nije samo sajt kao sajt, nego je malo šira akcija. E  sad to isto ministarstvo u svom resoru ima i nadležnosti na poljoprivredom. Sa druge strane grupa ljudi kojima je obećan novac iz ministarstva, na ima subvencija za poljoprivredna gazdinstva, morao je da blokira dobar deo zemlje na neko vreme da bi uspeo da se dogovori da im se u skorije vreme isplati deo novca, a drugi veći deo da im se isplati u Januaru 2012. Poenta ovog primera je da se u nekom budućem vremenu, može desiti da webmasteri koji rade za to ministarstvo moraju blokirati put, ako bi se na primer prvo pare isplatile poljoprivrednicima.

A tako je kad radite sa bilo kojom državnom institucijom, na bilo kom nivou. Duguju novac mesecima ljudima, i ne pokazuju mnogo želje da stanje dovedu u red.

Sa druge strane su privatnici i privatni sektor. U principu to  je ekipa koja baš i nema nešto novca, a i ono malo što imaju veoma pažljivo vagaju gde će uložiti. O tome  je Igor Veličković pisao  u tekstu Pare su skupe jer je oskudacija. Jedino prema njegovim podacima izađe da su plate u privatnom sektoru 30.000 dinara, ali što se tiče Apatina, to je kod privatnika nemoguća misija. E sad kod takvih privatnika u provinciji, odraditi nešto u vezi kompjutera ili Interneta je praktično jako teško. Prvo u vezi kompjutera, većina ih koristi kompjutere gde je procesor na 1 GHz, ram memorije ima 512 MB, hard disk 40 GB. Sa takvim hardwearom, oni žele da rade moderne stvari. A to ne ide, a opet sa druge strane to im je nemoguće objasniti. Kao primer navedem da sam zakupio server sa karakteristikama : Intel® Core™ i7-920 Quadcore incl. Hyper-Threading Technology, 8 GB DDR3 RAM, 2 x 750 GB SATA-II HDD (Software-RAID 1). Kad im kažeš da se takvi sistemi ne mogu uporediti, objasniš kakva su prednsoti, šta mane, navedeš primere. I dodaš još nekoliko korisnih saveta iz 21 veka, oni jednostavno odgovore da će se javiti za koji dan. Naravno nikad se ne jave, pošto imaju prečih poslova. Ili nađu nekog sa strane da im povoljnije odradi posao.

Na dva takva povoljna primera sam naišao danas, u pitanju su firme Kondorbgd i Solanum komerc. U principu je bitno da sajtovi postoje, ali na oba sajta su adrese za kontakt završavaju sa domenom.yu.

Ima na svu sreću i pozitivnih primera, ali o njima nekom drugom prilikom.

 

Pročitajte više...

Novosti na sajtu Limundo

September 3, 2010 | Posted in Posao | By

Evo sad, da se napiše i drugi post za kategoriju Posao. Radi se o sajtu Limundo, koji predstavlja veoma zgodno mesto za trgovinu.Pojavila se jedna novost, uvedena je provizija za aukcije koje se ponavljaju i za one koje počinju sa cenom većom od 10 dinara.

Lično povremeno trgujem na Limundu, a kad mi je dosadno malo i surfujem po tom sajtu, čisto da vidim šta ima. U poslednje vreme sam primetio da ima zaista mnogo predmeta koji se prodaju, ali da se za mali broj njih nudi novac. U slučajevima kad sam ja nešto prodavao, trudio sam se da uvek aukcija počne od 10 dinara. I verovali ili ne sve što sam ponudio sam i prodao. Međutim na Limundu su u poslednje vreme preovladali ljudi kojima kao da nije cilj da išta prodaju.

Koristeći opciju praćenja pojedinih predmeta, primetio sam da pojedinci, postave fiksnu cenu i da samo vrte aukcije bez ikakvih korekcija cena naniže. Ali najnovijom promenom pravila, mnogi su naveli za svoje predmete da je ovo poslednji krug, pošto im se navodno ne isplati da ponovo pokreću aukcije.

A ne znam kako misle da će im se i isplatiti, kad recimo prodaju neispravnu matičnu ploču, sa početnom cenom od 600 dinara. Iako je nisu prodali u zadnja tri meseca i dalje nema korekcije cena na niže. Meni i svima koji vole malo da se cenkaju, ova nova pravila idu na ruku, biće zanimljivije. Smarači će otići sa Limunda ili će se prilagoditi novim pravilima.

Ako imate neku sitnicu koja vem ne treba ( neki stari deo od kompjutera ), ponudite je na prodaju, nećete se obogatiti, ali ćete se bar malo zabaviti.

Pročitajte više...