June 25, 2017 | Posted in:Knjige |

Termin slicijumska dolina je poznat širom planete, međutim malo je onih koji bi mogli tačno da ga opišu. Da bi se dobro razmeo treba ga posmatrati sa raznih strana: geografske, akademske, ekonomske, tehnološke.

Jedan od značajnijih pokušaja da se ona opiše odradio je Kristofer Keze. On je napisao knjigu jednostavnog naziva “Silicijumska dolina”, i u njoj je dosta dobro opisao kompleksnu situaciju na terenu.

Samom knjigom je blago zagrebana tema, ukazalo se na neke bitne ljude i organizacije. Malo je bolje objašnjena kultura koja vlada tamo, ali i u neposrednoj okolini. Nakon povratka u Nemačku, autor je probao da prenese svoje utiske kolegama. O tome je takođe pisao kao i neka svoja predviđanja kako će se stvari odvijati u kompletnom IT sektoru, ali i svim industrijskim granama.

Prvi utisci o silicijumskoj dolini

Ovo delo je nastalo kao posledica nečega što bi se moglo prosto nazvati industriska špijunaža. Jednostavno se gospodine Keze je “po zadatku svoga poslodavca, izdavačke kuće Aleks Špringer” sa još trojicom kolega uputio na zapad SAD-a. On je poveo i porodicu sa sobom pa su u knjizi prisutni opisi članova porodice u pojedinim trenutcima.

Silicijumska dolina knjiga

Mada je knjiga nastala na osnovu iskustava koja su bila 2013 godine, nije mnogo izgubila na aktuelnosti. Meni je bila interesanija na osnovu toga što ju je napisao novinar koji se bavi ekonomskim temama, a ne neko ko izvorno prati IT sektor.

Na početku se piše malo više o geografiji,  to je bitno jer se silicijumska dolina nalazi u blizini San Franciska. Sama dolina ima nekoliko naseljenih mesta od kojih je najvažniji Paolo Alto. Međutim napominje se da su neka od mesta izopštena iz IT ekosistema. San Hoze je jedan od njih, tamo još ima teritorija koje kontrolišu maloletničeke bande.

Takođe je dat osvrt na akademsku zajednicu sa posebnim akcentom na univerzitet Stanford. Ovo je tehnološki fakultet gde je prilično uobičajno da studenti napuštaju školovanje da bi osnovali firmu. Sa duge strane zaliva se nalazi univerzitet Berkli (Berkeley) gde je akcenat na društvenim naukama. Knjiga “Silicijumska dolina” kroz nekoliko primera prikazuje trvenje među ovim univerzitetima i drugačiji pristup obrazovanju studenata.

O kulturi i navikama

Drugi deo knjige se bavi kulturom koju sam autor opisuje kao analognu. Probao je da se organizje pre dolaska u Ameriku. Međutim na e mailove koje je poslao je retko dobijao smislene odgovore. Odgovora ili nije bilo ili su bili generički. Tek kada je stiga u dolinu video je da sve ide putem dogovora koji se postižu na više ili manje zvaničnim dešavanjima (kokteli, prijemi, roštiljanje, žurke).

Mada je kultura fleksibilna i podstiče napredovanje i širenje, treba napomenuti da to važi za one koji rade u IT sektoru. Autor je napisao veoma dobar prikaz radnika koji omogućavaju da silicijumska dolina funcioniše. To su prodavci, radnici održavanja i mnogi drugi koji zbog niskih primanja ne mogu da omoguće sebi život u dolini. Oni se prinuđeni na putovanje od bar sat i po jer žive u predgrađima SanFranciska ili čak preko zaliva. I plaćeni su značajno niže od njenih stanovnika.

Najznačajniji deo cele priče o navikama u dolini je opisan i u knjizi. To je pristup greškama, kako manjim koje naprave problem tako i većim koje totalno ugase projekat. U Evropi se na to gleda loše i teži se tome da svi koji pogreše na poslu budu kažnjeni. To je verovatno i razlog zašto je u poslednjih 30 godina sve što je značajno i stiglo iz Amerike.

Disrupcija je čarobna reč koja se koristi bez prestanka. Ona opisuje ono što nama  i nedostaje, a opisuje se kao napad odozdo. Silicijumska dolina se trudi da značajnim izmenama preuzme monopolističke pozicije tradicionalnim industrijama. Zapravo ne dolina, već firme koje iz nje posluju.

Sama knjiga ima dosta delova koje bi trebalo citirati, ja ću ovde navesti samo dva.

Dobar prizvod nije isto što i dobra ideja. On je redukcija ideje. Esencija. Ono što preostane kada se precrta sve suvišno.

 

Prava kreativnost ne znači zapisati sve što nekome padne na pamet i taj spisak poslati u IT odeljenje.

Tu je verovatno najvažnija kultura finansiranja, verovatno najvažniji šraf u celom mehanizmu. Silicijumska dolina je mesto gde je uspeo Facebook, Krostofer Keze u ovoj knjizi otvoreno kaže da bi on u Nemačkoj bio značajno manji ili bi čak propao.

Razlog za to nije što je Nemačka siromašnija, već pre svega načini finansiranja. Novac se tamo (u dolini) mnogo brže daje u sisteme koji rastu, odluke se donose nakon značajno kraćih analiza. Ne samo u Nemačkoj nego i celoj Evropi (pa i kod nas u Srbiji) se suviše često provlači ideja da bi država trebala ili čak i da mora da potpomogne sturtapove.

Prognoze i predviđanja

Na moju žalost samo u prvoj polovini knjige je direktno tema Silicijumsk dolina. Druga polovina je ispunjena autorovim analizama nakon povratka u Nemačku. Nakon razmene svojih utisaka sa prijateljima on pravi osvrt na trenutnu situaciju i daje prognoze dešavanja.

Nama to i nije toliko zanimljivo jer se provlači ideja kako će to uticati na Nemačku. Kao urednik u velikom sistemu gde ima dosta novina i sajtova, veoma mnogo pažnje posvećuje autorskim pravima. Sticajem okolnosti ovde u Srbiji postoje neke novine i veb sajtovi u vlasništvu tog izdavača, pa smo svedoci da se ni oni netrude baš da ispoštuju autorska prava vlasnika malih sajtova. Tako da kritike u tom delu knjige su mi malo blede.

Sa druge strane tu je analiza kretanja radne snage i uticaj freelacera na poslovanje svih tipova firmi. Ovde se mogu pročitati veoma interesantne stvari. A preporuka autora je da se svako posveti što više prilagođavanju svoje firme na način poslovanja koji polako dolazi.

Taj novi način poslovanja u većoj ili manjoj meri nameće Silicijumska dolina. I to u svim aspektima poslovanja i veoma često to sve brzo postane standardna procedura. Autoru je malo teže zbog godina da lako prihvati sve pojave koje dolaze sa digitalizacijom, međutim ima dovoljno iskustva da par puta u knjizi priznaje neminovnost promena.

U svakom slučaju je ovo knjiga koju mogu svakom preporučiti da pročita.

2 Comments

  1. Nikola
    May 10, 2018

    A da pomeneš prevodioca?
    Bilo bi OK

  2. Nikola Vejin
    June 20, 2018

    Da, primedba je na mestu. Na taj podatak nisam baš obratio odmah pažnju, a knjigu sam pozajmio.

    Prevodioci su svakako bitne osobe, posebno kod ovih stručnih knjiga, jer se zaista ne mogu prevoditi stvari bukvalno.

Leave a Reply


You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

*


This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.